"Zahumlje", koje život znači...

Na inicijativu ljudi okupljenih u Društvu nikšićke čitaonice i redakciji "Nevesinja", 28. septembra 1898. godine, osnovano je prvo nikšićko pjevačko društvo "Zahumlje", u kojem istovremeno uz hor aktivnost počinje i njegova pozorišna sekcija.

Time je Pozorišno društvo, koje je samostalno djelovalo do 1898. godine, tiho likvidirano, a njegov rad nastavljen u okviru pjevačkog društva "Zahumlje". Ovo društvo je okupilo najmlađe članove Pozorišnog društva, uključio ih u svoju novoosnovanu pozorišnu sekciju. Tu su: Persa Katinski, Anđa Špadijer, Joka Krunić, Zorka Đurđevac, Milica Ušćumlić, Darinka Pekić, Simo i Branko Šobajić, Đoko Čuturica, Dimitrije Kontić, Niko Ivanković, Filip Vrčević, Jovo Vojičić, Nikola Drecun, Savo Š. Popović i drugi.

Uoči Nikoljdana 1898. godine, poslije nastupanja hora i recitatora, u sali Pekićeve kafane (nekadašnja kuća vojvode Lazara Sočice), pozorišna sekcija "Zahumlja" prikazala je "Arvanita", dramu u tri čina knjaza Nikole I Petrovića. U prikazu datom u Glasu Crnogorca pojedinačno su ocijenjena glumačka ostvarenja: Perse Katinski koja je "duboko shvatila položaj tužne Fatime te je vanjskom opremom, isticanjem ljubavnijeh osjećaja i izloženjem rodoljubivijeh misli tako živu sliku predstavljala, da je publiku bila zanijela", Branka Šobajića koji je "vrijednom izradom svoje uloge iznio svakome na vidik onu ljubavnu unutrašnju borbu... ono živo domoljublje i junaštvo", i Nika Ivankovića čije je "kazivanje odista divan utuisak učinilo". Recenzent za ostale učesnike predstave kaže da su "znali izazvati opšte zadovoljstvo i pohvalu, kad se izuzme po koja mana u nekim prilikama, osobito s obzirom na kratko vrijeme, pa se mora oprostiti i najboljim umjetnicima". Prihod od predstave iznosio je 70 fiorina, a prema objavljenom oglasu cijene ulaznica za predstavu iznosile su: prvo mjesto 60, drugo 40 i treće 20 novčića.

Sve više gledalaca

Uoči nove 1899. godine pozorišna sekcija je prikazala "Zulejku" M. Dinića, dramu u pet činova. "Zulejka" je održana u Pekićevoj kafani, a ulaznice su koštale 80, 50 i 30 novčića. Recenzent (potpisan inicijalima M. K.), u napisu objavljenom u nedjeljniku "Nevesinje", naglašava da je "predstava zahvaljujući našijem vrijednijem diletantima, odigrana na opšte zadovoljstvo, što je publika i pokazala čestijem aplaudiranjem".

Posebno je pohvaljen Niko Ivanković koji je "tešku ulogu odigrao sa takvom umjetnošću, da bi bila za pohvalu ma kakvoj evropskoj pozornici, a osobito u onijem trenucima kad se bori da za spas svog sina postane uhodom veziru", a prema pisanju recenzenta Joka Krunić "vrlo je lijepo odigrala svoju ulogu (Zulejku), još samo kad bi imala malo više mimičkijeh pokreta, ali nadamo se da će se daljnijem igranjem usavršiti"; Milica Ušćumlić (Bosanka) "svoijem govorom cijelu je publiku potresla, da je i mnogijema suze na oči naćerala", a Anđa Špadijer "vrlo je dostojanstveno odigrala ulogu Halime". Još su "vrlo valjano shvatili uloge": A. Ljubenko (čika Rade), Cano Redžović (Tamur), Đuro Stanišić (bosanski vođa Bojko) i Filip Vrčević (Kavaz).

Prikaz je zaključen pohvalom izvođača u kojoj se, između ostalog, naglašava: "...Uopšte može se reći da su svi lijepo odigrali svoje uloge sa vrlo malijem izuzetkom". Na "zabavi" održanoj 14. januara 1899. godine, nakon nastupa hora i pripremljenog recitala, diletanti su izveli predstave "Šaran" Jovana Jovanovića Zmaja i "Na Badnji dan" Koste Trifkovića. Tom prilikom diletanti su "u ovijem komadima pokazali osobitu vještinu svoju, te shvatanjem uloge, okretanjem tijela, isticanjem šale i dosjetke više puta natjerali publiku da se grohotom nasmije". U "Šaranu" su "osobit uticaj na publiku učinili": Jole Bojičić (Panta), Anđa Špadijer (Ana), Darinka Pekić (Savka) i Nikola Drecun (Stanko); a u predstavi "Na Badnji dan": Niko Ivanković (advokat Svetozar Vulić), Filip St. Vrčević (sluga Jovan), Milica Ušćumlić (udovica), Joka Krunić (Marija) i Savo Š. Popović (Veljko). Saradnik "Nevesinja" je istakao da "pri ovakvijem zabavama s tjesnoće mjesta i sa oskudice sredstava, trebalo bi veliku pažnju u rasporedu mjesta uložiti, jer se događaju takve pometnje koje izazivaju i jeda i neugodnosti...".

U oktobru 1899. godine u Nikšić je, sa suprugom, došao glumac i reditelj Jovan Marković, porijeklom iz Srbije, koji će maja 1900. godine zajedno sa nikšićkim diletantima prirediti niz predstava. Prilikom dolaska u Nikšić Marković je izjavio da "namjerava sad dati neke produkcije u Nikšiću i da u isto vrijeme radi na tome da obrazuje jedno pozorišno društvo s kojim bi putovao po Crnoj Gori". Prvu predstavu je prikazao u kafani Jova Mrava, a na programu su bila tri pozorišna komada: "Kubanski rob", drama u dva čina čiji je autor Cedlic; "Ženski neprijatelj" šaljiva igra s pjevanjem od Kocebua i "Jedan sluga a dva gospodara", komedija M. Nedeljkovića. Za Markovića se u "Onogoštu" ističe da je "komičar i to rođen vrlo sposoban i jako osvaja publiku". On je takav glumac koji može da stvori svaku ulogu koje se primi "koji ne samo zna vješto ulogu igrati, nego je i osjećati", a diletanti "učinješe koliko mogoše i pohvale su vrijedni... s obzirom na kratko vrijeme kojijem su raspolagali da se priprave". Do kraja godine Marković je sa nikšićkim diletantima pripremio i prikazao još nekoliko pozorišnih komada, mahom komedija: "Opozicija", "Pola vina, pola vode", "Što se ne ženite", "Gospođica Mila", "Miš", "Ciganka vračara i Ciganin", "Šolja teja" i "Dva stara rasejana", kao i dvije drame, "Balkanska carica" i "Boj na Grahovu".

Po mišljenju novinara "Onogošta", "Balkansku caricu" je gledao znatan broj gledalaca, dok ostale predstave nijesu privukle pažnju većeg broja Nikšićana. Razlog za slabu posjećenost predstave novinar "Onogošta" je vidio u tome što "... cijene su za ulazak prevelike", zbog čega ih treba "prema mjesnim okolnostima smanjiti, pa biće, uvjereni smo, dovoljno odziva našeg građanstva". Krajem decembra 1899. diletanti "Zahumlja" su prikazali pozorišni komad "Đido" Janka Veselinovića i Dragomira Brzaka, u kome su "gotovo svi bili na svome mjestu, te vršeći tačno svoju ulogu dokazali i da su je razumjeli, pa s toga sve je išlo prirodno, jasno i redovno". Simo Šobajić, koji je igrao ulogu Zdravka, i Branko Šobajić koji je tumačio lik Maksima, "vrlo su vješto shvatili tipove i odigrali uloge". Persa Katinski u ulozi Živane i "ovog je puta svoj glas sjajno održala kojeg je stekla na našoj bini", a Zorka Đurđevac u ulozi Petre i Pavlije i Milica Ušćumlić u ulozi Ljubice "vješto su i prirodno znale svoj položaj održavati". U pozorišnoj sali nije bilo slobodnih mjesta, a prihod od predstave iznosio je preko 100 fiorina. Prema mišljenju recenzenta F(ilipa) S. V(rčevića) ubuduće ne bi trebalo prodati karte za sva mjesta prije početka predstave, već bi izvjestan broj trebalo ostaviti "za slučaj kad bi se prijavio koji stranac ili odlična osoba".