Stojan Kovačević iz publike gledao "sebe"

Ljubitelji pozorišne umjetnosti u Nikšiću su Novu 1900. godinu dočekali sa diletantima "Zahumlja" koji su im prikazali komad "Jedna noć u Berlinu", šaljivu igru u četiri čina, u prevodu J. Maksimovića. Iako je ovaj komad bio težak za pripremanje i izvođenje, diletanti su "blagodareći njihovoj čeličnoj volji", uspjeli da komad uspješno izvedu pred nikšićkom publikom. Uloge u komadu su tumačili: Simo Šobajić ("kao pravi glumac isticao se i tako svakog upravo zanio"), Đoko Čuturica ("najprijatniji utisak učinio na publiku"), Dimitrije Kontić, Persa Katinski ("potvrdila je i ovoga puta svoju glumačku vještinu") i Milica Ušćumlić ("osobito je zadovoljila"). Ostali diletanti, prema mišljenju recezenta, "Onogošta" "odigrali su krasno zadate im uloge".

Prilikom održavanja svetosavske priredbe 1900. godine članovi Pozorišnog društva su prikazali predstavu "Dva cvancika" Milovana Glišića. Autor članka objavljenog na uvodnoj strani "Onogošta" (potpisan sa X), samo letimično govori o prikazanoj predstavi, a nove prostorije Društva su, po njemu, "sada dovoljno prostrane i vrlo pristojne", zbog čega diletantima "sada mnogo lakše ide savladavati prepone koje bina pruža i samijem glumcima". Imena izvođača nijesu pomenuta. Prema pomenutom članku Društvo se dogovorilo sa opštinskom upravom da se pored ulaznica dobrovoljni prilozi za Fond za potpomaganje siromašnih učenika prikupljaju tokom održavanja večernje predstave. To se pojedincima "nije sviđalo", jer su "željeli da se kupe u školi, na dječijoj predstavi". Prihvaćeno je "prvo rješenje i otuda nesporazumijevanje i nesuglasice, a donekle i inat među strankama koje su složne bile da se Fond pomenuti ustanovi, a nesložne u načinu kako da se prikupljaju dobrovoljni prilozi". Nesuglasice su se razbuktale uoči same "zabave" tako da su se "stranke u dva tabora ustrojile sa neprijateljskim namjerama". Dok su članovi Društva nastojali da se "zabava" održi i prikupe prilozi, drugi su pokušavali da je, "ako ne osujete, bar oslabe". "Zabava" je održana i "moralnu svrhu u potpunom smislu postigla", ali dobrovoljnih priloga nije prikupljeno u mjeri "kako se je željelo". Podatke o ovom sukobu između članova uprave "Zahumlja" i uglednih građana nalazimo u pismu potpredsjdnika Društva Sava Petkovića upućenom predsjedniku Društva Milu Ceroviću u kome se navodi da su se među akterima sukoba nalazili i nikšićki učitelji, kao i da je pored "dizanja larme bilo i dizanja štapova".

Kontinuitet pozorišnog života u Nikšiću nastavljen je i u narednom periodu. Kao rezultat saradnje "Zahumlja" i glumca Jovana Markovića, maja 1900. godine nastala je predstava "Šokica" Ilije Okruglića Srijemca, drama iz slavonskog života u pet činova s pjevanjem i igranjem koju je režirao Marković. On je igrao i dvije uloge (Božo i župnik), kojima je "upravo opčarao publiku". U predstavi su još nastupali: Slava Marković (Janja), Đoko Čuturica (Marijan), Andrija Memedović (Pera), Nikola Drecun (kaplar), koji su sa ostalim diletantima "izvršili svoje uloge vrlodobro, osobito su vrlo vješto izigrali u drugom činu kolo i poskočice, samo je primijetiti da su uloge malo bolje naučene, da bi komad još sjajnije izašao", ali "i pored ove zamjerke, diletanti su zaslužili svaku pohvalu i priznanje na njihovom trudu i požrtvovanju na korist Društva i naše varoši Nikšića".

Višemjesečno gostovanje Jovana Markovića u Nikšiću završilo se tako što je on sa svojom suprugom ostao bez sredstava za život i odlaskom iz Nikšića, zbog čega se morao obratiti Nikšićanima javnim apelom u kojem je stajalo: "Ovdje sam sa mojom familijom oko osam mjeseci na patnji, lišen najpotrebnijih životnih sredstava. I ovako se dalje ne može. Sredstva za put nemam... Pritecite nam s Vašom novčanom pomoći kako bi mogli odavde otputovati. A vjerujte nam da smo u dosta nezgodnom položaju i da ma na koji način nikako ne bi mogli odavde otputovati".

U avgustu 1900. godine u Nikšiću je gostovala pozorišna družina Dragutina Krsmanovića, koja se sastojala od deset muških i pet ženskih članova. Krsmanovićeva družina je u Nikšiću prikazala predstave: dramu "Đurađ Branković, poslednji despot smederevski", tragediju Karla Obernika "Pariški kolporter", komediju Bajara "Djevojačka kletva", sliku iz narodnog života Ljubinka Petrovića "Kako se ko rodi", drame "Balkansku caricu" i "Knjaza Arvanita" knjaza Nikole I Petrovića. Dramska ostvarenja knjaza Nikole mnogobrojna publika "s milinom je slušala i aplaudirala", dok je posjećenost drugim predstavama bila znatno manja. To je uticalo na kvalitet narednih predstava i izvođenje samih diletanata.

Značajan pozorišni i kulturni događaj u Nikšiću predstavljala je premijera "Opsade Nikšića", drame u pet činova "s predigrom i pjevanjem", koja je održana 26. decembra 1900. Dramu je za Društvo napisao Bekica Šobajić, a radnja se događa u julu i avgustu 1877. godine, prilikom opsade i oslobođenja Nikšića od Turaka. Za mjesto radnje svoga komada autor je uzeo Vidrovan, tvrđavu i ulice starog Nikšića. U izvođenju ove drame učestvovali su gotovo svi nikšićki diletanti, bilo kao akteri ili kao statisti. Glavne uloge igrali su: Cano Redžović (Skender, miralaj nikšićki), Drago Vukotić (Arslan-beg Mušović), Simo Glomazić (Fetaj-beg Mušović), Simo Šobajić (Salih-beg Bašagić), Veljko Lučić (Asko Ljuca), Branko Šobajić (Maraš), Milan Kontić (kadija nikšićki), Jovan Kontić (Mula Gledić), Diko Čolović (Afiz Gašević), Božo Beljević (Mahmud-aga), Niko Ivanković (Zair-aga Verizović), Anđa Špadijer (Pašana, Zairova žena), Milica Ušćumlić (Fata, Zairova kći), Uroš Pavić (Stojan Kovačević), Jovan Jovanović (Usaga, juzbaša), Dušan Vujica (Kordun), Simo Glomazić (Omer) i Andrija Memedović (Janać). Na plakatu je pored ostalih podataka istaknuto da su "dekoracije nove", kao i da se "pozorište grije". Interesantno je napomenuti da je premijeri prisustvovao Stojan Kovačević, učesnik u borbama za Nikšić i jedan od junaka čiji je lik igran u drami.