Glumci na frontu

Izbijanje Prvog svjetskog rata prekinulo je period plodnog djelovanja "Zahumlja", jer se većina članova Društva našla na frontu, a neki u austrougarskim logorima. Nakon završetka rata pristupilo se obnavljanju cjelokupnog društveno-ekonomskog života, uključujući i pozorišne aktivnosti. Početkom 1919. godine mladi radnici su osnovali amatersko društvo i nazvali ga "Dobrica Milutinović", po glumcu koji je svesrdno pomagao razvoj pozorišne djelatnosti u Nikšiću. Značajnu ulogu u osnivanju i organizovanju ovog društva imao je obućarski radnik Mirko Đurović. U svoje tri sekcije . dramskoj, horskoj i tamburaškoj, društvo "Milutinović" je pored nekoliko predratnih članova "Zahumlja" (Dušana Duke Njunjića, Boža Pavićevića, Dušana Popovića, Sava Tripkovića, Jovana Palavestre i drugih), okupilo mlade obućarske, stolarske, brijačke i trgovačke radnike, kao i djevojke iz njihovih porodica: Danila-Dana Raonića, Jova Grbovića, Gojka Ćućića, Mirka Delibašića, Petra Preradovića, Mila Sredanovića, Špira Popovića, Petra Čolovića, Jovana i Mihaila Sušića, Radovana i Milovana Raketića, Iliju i Đura Kavaju, Vlada Kontića, Lazara Boškovića, Kostu Berkuljana, Mihaila Gordića, Petra Delijevića, Blaža Tupanjanina, Dejana Rosića, Veljka Rnjeza, Milicu Palavestru, Stanu i Janku Berkuljan, Mitu Šundić, Dalfu Glišević i druge. Repertoar dramske sekcije kretao se od "komada za narod", kakvi su bili "Ubistvo Ferdinanda", "Kulin kapetan" i sl., do Molijerove komedije "Na silu ljekar". Dobrica Milutinović je preko pisama pružao pomoć i stručnu podršku Društvu, a ponekad slao i kostime neophodne za izvođenje pojedinih komada. U prvim poratnim godinama Društvo je bilo jedini nosilac kulturnoumjetnič kog života u Nikšiću.

Krajem 1920. u nikšićkoj gimnaziji je osnovana đačka družina "Budućnost" koja je imala literarnu, pozorišnu i sportsku sekciju. Značajnu ulogu u radu ovoga društva imali su: Danilo Vušović, Jovan Vuković, Gojko Garčević, Živko i Luka Nikčević, Luka Simonović, Radomir Pavić, Jovan Ivović, Ljubomir Pavić- ević, Anđa Samardžić i Jevto Pavić. Pozorišna sekcija "Budućnosti" je od prestanka rada Društva "Milutinović" do osnivanja amaterske sekcije Zanatlijsko-radničkog udruženja 1925. godine, jedina pripremala i prikazivala predstave do 1930. godine. Među predstavama koje su prikazali posebno treba pomenuti "Salomu" Oskara Vajlda odigranu 1921. godine, "Revizora" Nikolaja Gogolja prikazanog 1922. i 1925. godine, "Lažu i paralažu. Jovana Sterije Popovića izvedenu 1924. godine i "Ženidbu" Nikolaja Gogolja 1927. godine. Od prihoda koje je ostvarivala ova sekcija i koncerata kasnije osnovane muzičke sekcije ovog Društva, nabavljane su knjige za novoosnovanu đačku knjižnicu, koja je dugo godina bila jedina u gradu. Članovi Saveza obućarskih radnika su 1. januara 1924. godine priredili predstavu "Tvrdica" od Molijera. Pored zapaženog uspjeha predstave, Savez je od ulaznica i dobrovoljnih priloga građana prikupio znatna materijalna sredstva za pripremanje štrajka obućarskih radnika.

Radovi na domu Zanatlijsko-radničkog udruženja završeni su 1925. godine. Dom je podignut dobrovoljnim radom radnika i zanatlija, kao i prilozima građana i stanovnika okolnih sela koji su poklonili veliki dio građevinskog materijala. Među donatorima se nalazio i veći broj pečalbara iz SAD i drugih zemalja. U domu je izgrađena pozorišna sala sa pozornicom i 430 sjedišta u parteru, ložama i na galeriji. Udobna pozrišna sala zamijenila je tjeskobne kafanske prostorije i pružila znatno veće mogućnosti daljem razvoju kulturno-umjetničkog i društvenog života Nikšića. Dramska sekcija Zanatlijsko-radničkog udruženja osnovana je 1925. godine, a brojala je oko 30 članova, među kojima se nalazilo i nekolio članova "Zahumlja". Sekcijom je rukovodio Mihailo Kovačević, poznati dramski umjetnik i direktor drame Novosadskog pozorišta.

Za svečano otvaranje Doma pripremljena je drama "Maksim Crnojević" Laze Kostića, u kojoj je Milan Kovačević igrao glavnu ulogu. Tom prilikom je profesor i urednik "Slobodne misli ", Stojan Cerović, gledaoce upoznao sa razvojem i značajem pozorišne umjetnosti. Poslije ove predstave Milan Kovačević je režirao Ćorovićevog "Zulumćara" i igrao u njemu kao i u jednoj sceni Šekspirovog "Mletačkog trgovca". Kovačević je bio režiser i glumac u "Avetima" Henrika Ibzena i Juškijevičevom "Soljikinu" 1926. godine. Iste godine u Nikšiću je gostovalo Akademsko pozorište iz Beograda i prikazalo komedije Branislava Nušića, "Narodni poslanik" i "Sumnjivo lice".

Početkom avgusta 1927. godine "Slobodna misao" je objavila vijest: "Pošto Zanatlijsko-radničko udruženje nije moglo da održi svoju trupu, pristupilio se osnivanju Gradskog pozorišta", koje je okupilo najaktivnije članove ugašene dramske sekcije i nekoliko talentovanih mladih radnika i studenata. Upravnik i reditelj Gradskog pozorišta postao je Milutin Plamenac, koji je prethodne godine bio postavljen za suplenta u Nikšićkoj gimnaziji i pružao stručnu pomoć đačkoj dramskoj sekciji. Plamenac je bio dobar poznavalac pozorišne umjetnosti i slikar amater. On je radio na odabiru repertoara, prevodio djela stranih autora, režirao, pripremao dekor i kostime. Pored njega članovi uprave postali su i: Stojan Cerović, Vojislav Krunić, Savo Njunjić i Ljubo Đurić.

Prvo nastupanje Gradskog pozorišta 1926. godine bilo je vezano za proslavu pedesetogodišnjice oslobođenja Nikšića od Turaka. Prikazane su drame "Pod maglom" Alekse Šantića i "Knez Ivo od Semberije" Branislava Nušića. Gradsko pozorište svečano je otvoreno 26. februara 1928. godine.

Tom prilikom obilježena je stogodišnjica rođenja ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja prikazivanjem njegove drame "Moć tame"  (u nekim prevodima "Vlast tame"). Dramu je preveo i režirao Milutin Plamenac, koji je, takođe, grafički opremio prigodni program predstave s Tolstojevim likom u linorezu. Tridesetogodišnjicu osnivanja Pjevačko društvo "Zahumlje" proslavilo je 13. maja 1928. godine, kada je položen kamen temeljac doma "Zahumlja". U toku sljedeće dvije godine dom je izgrađen dobrovoljnim radom članova Društva. U međuvremenu, septembra 1931. godine, došlo je do otvaranja profesionalnog Narodnog pozorišta Zetske banovine, čiji je početak rada označio i novu etapu u razvoju pozorišne umjetnosti u Crnoj Gori. Upravo iz tih razloga Hipotekarna banka sa Cetinja je 1933. godine, radi pospješivanja pozorišnog života, odobrila Društvu kredit od 40.000 za dovršenje manjih radova i unutrašnje uređenje prostorija doma.