Ponovo rat i opet pozorište

Gradsko pozorište je 7. novembra 1938. godine obustavilo rad i svoju imovinu (kulise, garderobu i rekvizite) u vrijednosti od 10.000 dinara poklonilo "Zahumlju". Gašenje Gradskog pozorišta predstavljalo je nenadoknadiv gubitak za kulturnoumjetnič ki život ondašnjeg Nikšića. Pozorište je uspjelo da okupi ansambl koji je građanima Nikšića od 1928. do 1938. godine pružao stalan repertoar sa nizom djela dramske i literarne vrijednosti. Aktivnost ovog ansambla odvijala se na amaterskoj osnovi. Naročito zapažena ostvarenja bila su: "Narodni poslanik" i "Požar strasti" 1928. godine; "Na silu ljekar" 1929; "Pop ćira i pop Spira", "Krojcerova sonata" i "Đido" 1931. godine; "Hasanaginica", "Vukac Paštrović", "Skampolo", "Zla žena", "Simona" 1934; "Tuđe dete 1935" i "Ožalošćena porodica " 1938. godine. Zapažena glumačka imena u ovom periodu bili su: Mileva Vućić, Anđa Jošanović - Nikolić, Milena Simović, Đuro Kavaja, Savo Njunjić, Miloš Jeknić i Milutin Pavićević. Pored njih, u radu Gradskog pozorišta učestvovali su i: Miluša Ivković, Marica Memedović, Smilja Plamenac, Neda Baletić, Danica Vukotić, Dobrila Rosić, Kosa Vukotić, Persa Zeković, Ana Kovačić, Milo Čolović, Đoko Vukmirović, Veljko Zeković, Petar Popović, Đorđije - Đoka Njunjić, Jefto Nikolić, Mališa Vućić, Ljubo Vukotić, Blažo Bošković, Vojislav Krunić, Dejan Rosić, Živko Nikčević i drugi. Aktivnost Gradskog pozorišta je doprinijela popularizaciji pozorišne umjetnosti u Nikšiću. U nikšićkim listovima i časopisima "Slobodna misao", Gundulićeva ulica "Glas naroda", "Razvršje" i "Valjci", stalno ili povremeno su se javljale pozorišne kritike. Uporedo sa Gradskim pozorištem pojavljivale su se radničke, studentske i seoske grupe i društva.

U periodu od 1932. do 1940. godine, stalno ili povremeno, radila su kulturno-umjetnička društva u okolnim mjestima: Grahovu, Velimlju, Vraćenovićima, Straševini, Kočanima, Rubežima, Gornjem polju i dr. Neka od ovih društava (Grahovo, Velimlje), pored dramske i folklorne sekcije imala su čitaonice ili sportske klubove (Gornje polje, Ozrinići, Straševina).

Drugi svjetski rat je prekinuo društveni, kulturno-umjetnički, prosvjetni i privredni život grada. Poslije oslobođenja Nikšića 18. septembra 1944. godine, kulturno-prosvjetnim ekipama CASNO-a i SNOO. Nikšić ustupljene su sale doma Zanatlijsko-radničkog udruženja i posebne prostorije za boravak i pripremanje kulturno-umjetničkog programa. Ekipi CASNOa  su pristupili raniji članovi "Zahumlja", Savo Njunjić, Andrija Šabeljić, Obrad Matović, Ilija Janković, Milica Dajović (istovremeno član Sreske ekipe) i Vera Obrenović-Delibašić. Iz Sreske ekipe članovi su bili Anđelka Traparić i Dragica Tošković. Za vrijeme kratkog boravka u Nikšiću (do oslobođenja Cetinja 13. novembra 1944.) ekipa CASNO-a je pripremila i izvela pozorišne predstave "Vukac Paštrović" Stefana Mitrova Ljubiše i "Dva svijeta" Čeda Vukovića u režiji Miloša Jeknića i Dušana Popovića. Poslije odlaska Kulturno-prosvjetne ekipe CASNO-a, Sreska ekipa je ostala jedini nosilac kulturno-umjetničkog i zabavnog života u Gradu i Srezu. Tih dana članovi Sreske ekipe učestvovali su u raščišćavanju ruševina i drugim radovima na obnovi grada, da bi uveče održavali probe pozorišnih komada, horskih pjesama i narodnih igara ili priredbe. Pozorišna sala Zanatlijskoradničkog udruženja bila je ispunjena do posljednjeg mjesta prilikom održavanja predstava Sreske ekipe. Prema jednoj sačuvanoj fotografiji iz septembra 1944. godine i sjećanja nekoliko članova, u to vrijeme u Sreskoj ekipi bili su: Natalija Rutešić, Dara Kotarac, Draga Baljević, Dragica Topić, Dara Marković, Raka Vujović, Anđelka Traparić, Dragica Tošković, Frosina Konstantinović, Desa Ramović, Labuda Bakoč, Ilija Vrbica, Tomo Milović, Pero Zurovac, Branko Samardžić, Veljko Međedović, Rajko Pantović, Mitar Božović, Petar Čolović, Slobodan Kustudić, Mijo Daković, Danilo Jojić i Vojislav Krunić.