|
Milo ĐUKANOVIĆ,
Predsjednik Vlade Republike
Crne Gore
ODRAZ KREATIVNOG I
SLOBODARSKOG BIĆA NIKŠIĆANA I CRNOGORACA
Ova
knjiga je svjedočanstvo bogatog kulturnog života grada. Takođe,
ove stranice su vrijedno podsjećanje na odista značajne
trenutke ovdašnje pozorišne umjetnosti, ali i one ljude koji su
tu scenu kreirali, promovišući nikšićki i crnogorski
teatar na mnogim scenama i u različitim sredinama.
Kao malo koji grad na ovim
prostorima, Nikšić je zavičaj mnoštva izuzetnih
reditelja, vrhunskih glumaca i vrijednih pozorišnih radnika. Ma
gdje da su se afirmisali - bilo na pozornici Nikšićkog
pozorišta, bilo na scenama širom bivše Jugoslavije - oni
predstavljaju dio najljepših stranica kulturne istorije grada i
države Crne Gore. To je svjedočanstvo bogatog duha i velike
energije ovog grada koji je odavno prepoznat kao plodna i dinamična
kulturna sredina.
Generacije nikšićkih
posvećenika pozorišta na razne načine i kroz različite
umjetničke izraze ispisivali su - za naše prilike možemo reći
- zavidnu hroniku pozorišnog života koja je otpočela daleke
1884. godine, kada je izvedena predstava «Slobodarka». Dakle,
samo šest godina nakon što je Crnoj Gori svijet priznao
pripadnost porodici slobodnih i samostalnih evropskih naroda, u
Nikšiću su entuzijasti i rodonačelnici pozorišne scene
ratničku tradiciju pretvarali u kulturnu.
Znali su naši mudri preci da
kulturni napredak uslovljava opšti napredak društva, te da svoj
nacionalni i državni identitet svijetu najbolje pokazujemo afirmišući
svoju kulturnu posebnost i pripadnost modernoj civilizaciji. Davni
začeci pozorišnog života u Nikšiću jedna su od
potvrda težnji Crnogoraca da iskažu svoju familijarnost sa
svjetskim kulturama i modernim načinima izražavanja. Tako je
i danas - mi ne trebamo da stvaramo evropsko nasljeđe, mi ga
nastavljamo i obogaćujemo. Između ostalog i tako što
ćemo verifikovati suštinsku pripadnost Evropi - kao njen
poseban, prirodan i ravnopravan dio. I
po istorijskim
ishodištima,
i po baštinjenju mnoštva kultura i po otvorenosti prema
savremenim svjetskim trendovima.
U
godini u kojoj obilježavamo i 120 godina od premijernog izvođenja
«Balkanske carice» u Nikšiću, u posebnoj smo obavezi da se
prisjetimo djela našeg suverena i književnika Kralja Nikole I
Petrovića Njegoša koji ovom gradu dade sjaj i učini
mnogo kada je riječ o razvoju grada. Nesumnjivo, «Car junaka»
je bio čovjek sa vizijom; vladar crnogorskog impulsa, ali
evropskog instinkta. I da ne zaboravimo - autor dramskih
ostvarenja izvođenih u crnogorskim gradovima, učinivši
tako tadašnju Crnu Goru dijelom moderne evropske zajednice.
Kada
je u «bijelom Onogoštu» vidio svoju «perjanicu» to nije bila
puka politička parola potonjeg vladara iz slavne dinastije
Petrovića. Nikšić je još za njegovog vremena dobio
urbanistički plan, u njemu su osnivana privredna i
industrijska društva. Sagrađen je i danas najljepši dio
grada - Dvorac i Saborni hram - posvećen onima koji su
poginuli za svoju domovinu.
Za
njegovog vremena, dakle, Nikšić je dobio i pozorišnu scenu
i postao jedna od pozornica gdje su često izvođena
ostvarenja poznatih domaćih i inostranih stvaralaca. Od tada,
mnogi periodi teatarskog života nadilazili su lokalne okvire.
Repertoar Nikšićkog pozorišta bio je u duhu pozorišne
umjetnosti - otvoren i internacionalan, baš kao što su
djelatnosti «Pozorišnog društva», «Zahumlja» i «Dramskog
studija» u različitim vremenima odražavali moderno,
kreativno i slobodarsko biće Nikšićana i Crnogoraca.
Posljednjih
godina crnogorska pozorišna umjetnost ostvaruje velike uspjehe i
doživljava međunarodnu afirmaciju. Po evropskim obrazovnim
modelima, Crna Gora sada sama školuje nove generacije darovitih
reditelja, glumaca, producenata.
Računajući
na značaj nikšićke pozorišne scene i potrebe građana
za raznovrsnim kulturnim sadržajima, u obavezi smo da sve snažnije
doprinosimo kulturnom preporodu Nikšića, kako bi i sam Nikšić
na najbolji način doprinio evropskoj profilaciji države Crne
Gore.
Imajući
u vidu tradiciju Nikšićkog pozorišta i činjenicu da
Crna Gora i sam Nikšić imaju ansamble koji mogu odgovoriti
izazovima savremenog pozorišta, vjerujem da će ovdašnja
scena doživjeti nove uspjehe. I to u svojoj zgradi - u hramu Nikšićkog
pozorišta kojeg ćemo uskoro ostaviti u nasljeđe
generacijama koje će sjutra kreirati kulturni ambijent grada
i nastaviti ispisivanje pozorišne magije o kojoj svjedoči i
ova knjiga.
|